



















U Hrvatskoj nemamo točan broj koliko se beskućnika nalazi na našim ulicama. Međutim, Hrvatska po tome nije iznimka. Na razini cijele Europe nema ujednačene statistike, niti definicije beskućništva. Govori se uglavnom o apsolutnom i relativnom beskućništvu. Ova prva definicija odnosi se na ljude koji žive na ulici, nemaju krov nad glavom, dok se druga odnosi na osobe koje žive u neadekvatnim uvjetima.
Nepunu godinu dana sam suradnica u Sindikatu umirovljenika, imam trideset godina, muža, dijete, uobičajeni život. U početku sam mislila kako me taj rad sen- zibilizirao za starije osobe, jer mi se svaki dan na putu na posao i s posla čini kako nikada nije bilo više siromašnih umirovljenika nego danas.
Slučajno sam načula kako u Prihvatilištu za beskućnike Crvenog Križa Zagreb Velika Kosnica nalaze i brojni umirovljenici i starije osobe, pa sam odlučila provjeriti koji je razlog tome i zašto su umirovljenici primorani, umjesto dostojanstvene starosti, preživljavati u bijedi i siromaštvu. Prvo mi je bilo neugodno obratiti se ljudima, bojala sam se da ih moja pitanja ne povrijede.
Oni su ljudi bez doma. No zapravo su i ljudi bez adrese i punog identiteta. Nisu ni pomišljali kako je moguće da netko jednog dana ima stan i posao, a drugog dana završi na ulici. Pogotovo im nije palo na pamet da bi se to moglo dogoditi njima.