SVJETSKI DAN BESKUĆNIKA

Većina nas nekako se snađe, no ima onih od kojih su svi digli ruke

Iako udaljeni svega 30-ak kilometara, osječki beskućnici danas (10. listopada) neće moći sudjelovati na okruglom stolu “Prijatelji Vukovara”, u povodu Svjetskog dana beskućnika, kojeg u Vukovaru organizira Udruga “Prva inicijativa” u partnerstvu Hrvatske mreže za beskućnike.

Samim tim neće sudjelovati ni u raspravi o važnoj temi kao što je suzbijanje siromaštva, a koja ih se itekako tiče.

– Ako je osječkim beskućnicima tijekom nekoliko mjeseci ukinut smještaj tada trebaju za to vrijeme imati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Nismo znali da je osječki beskućnici ne dobivaju i svakako ćemo se obratiti Ministarstvu socijalne skrbi, politike i mladih koje je dalo uputu centrima za socijalnu skrb. Čini se da je u Osijeku kriva primjena zakona. S nama osječki Caritas ne surađuje i nismo imali ta saznanja, ali ćemo svakako poduzeti potrebne korake – kaže Zvonko Mlinar, dopredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.

Krajnji i to, nadamo se, povoljan rezultat, mnogo će značiti za 15 beskućnika, koliko ih je trenutačno smješteno u Caritasovu Domu sv. Vinka u Osijeku. Ondje je i Mirko Žipovski i to, kaže, samo noću, jer danju zajedno s ostalima mora napustiti ustanovu koja je napola prenoćište, napola prihvatilište. I jučer se odmah ujutro uputio u Gradsku i sveučilišnu knjižnicu gdje krati vrijeme čitanjem. Poslu se ne nada, jer kako kaže, nitko od 60-godišnjaka neće primiti na posao. Neki drugi, priča, vrijeme krate u automat-klubovima gdje jednu kavu piju cijeli dan, ali odakle ih uglavnom ne izbacuju na ulicu sve do večeri. Neki pak, priča Žipovski, cijepaju drva za 20 kuna na dan. Tijekom godine u Domu se izmijeni između 50 i 60 osoba.

– Većina njih nekako se snađe, no ima onih od kojih su svi digli ruke. Sve bi došlo na svoje da se izmijeni ključna rečenica na koju se pozivaju centri za socijalnu skrb, a tiče se privremenog smještaja. Radi toga ne mogu nikome dokazati da sam socijalno ugrožena osoba. Ne mogu čak dobiti ni besplatnu člansku iskaznicu u knjižnici. Naravno da mi to smeta, ali jedino što vidim trenutačno pozitivno je mogućnost da od sljedećeg ljeta dobijemo cjelodnevni smještaj kako to inicira Grad Osijek. Ako su nam već uvjetovali da umjesto zajamčene minimalne naknade prihvatimo džeparac od stotinu kuna, bar da imamo krov nad glavom – ispričao je Žipovski, čiji su se kolege toga dana uobičajeno razbježali posvuda. Neki na klupu u park, drugi na kolodvor, a neki čekaju večer šetnjom po gradu. Sreća pa nije hladno i ne pada kiša, a takvo vrijeme priželjkuju do 1. studenoga od kada ih, pa sve do proljeća, nitko neće izbaciti na ulicu.

Inače, među 15 osječkih beskućnika nekolicina nije iz Osijeka, a prema Mlinarevim riječima, veliki gradovi, odnosno središta županija dužni su osigurati sredstva za otvorenje prihvatilišta. Nema li Grad sredstava, tada Županija priskače u pomoć. Bila je ovo tema posljednjeg Nacionalnog susreta organiziranog prije mjesec dana u Karlovcu na kojem su, pojašnjava Mlinar, bile predstavnice MSPM-a.

– U Istri je dobar primjer gdje dio prihvatilišta financira Grad Pula, a dio Županija. Donekle je riješeno i u Splitu, gdje je Grad osigurao prostor i dijelom program, a drugi dio Županija. Sve ovisi o politici lokalne samouprave. Evo, Kaštela nije u obvezi organizirati smještaj, no nakon što su pronašli kuću i adaptirali je, smjestili su beskućnike. Potrebe ima u svim većim gradovima – kaže Mlinar.

Marija MIHELIĆ

U PRIHVATILIŠTIMA 320 BESKUĆNIKA, STVARNI BROJ JE TROSTRUKO VEĆI

U dvanaest prihvatilišta, odnosno prenoćišta u Hrvatskoj (Zagreb, Varaždin, Rijeka, Pula, Split, Kaštela, Osijek, Karlovac i Zadar), boravi oko 320 beskućnika. “Procjena naše Mreže je da je negdje oko tisuću tzv. apsolutnih beskućnika u cijeloj Hrvatskoj. Isto tako, procjenjujemo da ih je i između osam i deset tisuća relativnih. To su ljudi koji žive u neprimjerenim uvjetima, bez vode i struje. U Zagrebu ih ima u podrumima, u napuštenim objektima. S obzirom na broj prihvatilišta, odnosno prenoćišta i broj beskućnika, jasno je da ima prijeke potrebe za njihovim smještajem”, kaže Mlinar.

Glas Slavonije, objavljeno 10. listopada, 2014.