Stambena zajednica za beskućnike
Program stambene zajednice za beskućnike Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb provodi od 2014. godine kada je krenuo kao jednogodišnji projekt pod nazivom “Stambena zajednica za mlade beskućnike”. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Godine 2015. se također nastavio kao jednogodišnji projekt pod nazivom “Novi početak” gdje je glavna aktivnost bila nastavak aktivnosti stambene zajednice. Godine 2016. odobren nam je trogodišnji projekt stambene zajednice za mlade beskućnike gdje se u kontinuitetu nastavljaju aktivnosti prethodnog projekta izvaninstitucionalnog zbrinjavanja mladih beskućnika. Program Stambene zajednice ponovno je pokrenut u srpnju 2020. g. te proizlazi iz trogodišnjih programa udruga koje djeluju u području socijalne skrbi pod nazivom „Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju udruge“ za razdoblje od 2020. do 2023. godine te se financirao iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Opći cilj provođenja navedenih projekata je doprinos razvoju inovativnih i prilagođenih socijalnih usluga na području Grada Zagreba koji će omogućiti uključivanje beskućnika u život u zajednici. Specifični ciljevi programa su:
- osnivanje stambene zajednice radi poboljšanja smještajnih uvjeta mladih beskućnika
- povećanje zapošljivosti korisnika stambene zajednice
- zapošljavanje i uključivanje korisnika stambene zajednice u život u zajednici
Kroz stambenu zajednicu u skoro sedam godina provedbe prošlo je ukupno 37 korisnika u dobi od 18 do 52 godina. Stambena zajednica se nalazi na području Grada Zagreba, su sa teritorija cijele RH (imaju prijavljeno prebivalište i izvan Grada Zagreba). Većina korisnika se zaposlilo tijekom boravka u stambenoj zajednici ili neposredno prije ulaska. Korisnicima su osim smještaja osigurane plaćene režija, prehrana i podmirenje ostalih životnih troškova (odjeća, higijenske i kućanske potrepštine). Osim toga, ovisno o afinitetima i životnoj situaciji, korisnicima se pomaže i financira njihovo stručno osposobljavanje, prekvalifikacija i dokvalifikacija.
Postojanje ovakve usluge uvelike utječe na aktivaciju mladih i radno sposobnih beskućnika, te naposljetku na smanjenje broja mladih beskućnika te beskućnika koji bi se mogli uključiti na tržište rada. Jedan od osnovnih problema beskućnika je što se nakon dužeg boravka u prihvatilištu postupno socijaliziraju u njegovo milje, a što s vremenom rezultira njihovim potpunim izoliranjem i uklapanjem u opću sliku o beskućnicima.
Pokazuje se da upravo dugotrajniji boravak u prihvatilištu dovodi do sloma i odustajanja od ponovne integracije u društvo. Život u prihvatilištu stvara dodatne teškoće pri traženju posla i pridonosi tomu da pojedinci bivaju uhvaćeni u zamku dugotrajne nezaposlenosti. Naime, mnogo je slučajeva da su korisnici prihvatilišta nakon kratkog vremena po zaposlenju, dobili otkaz kada je poslodavac saznao gdje borave.
Zbog stigmatizacije koju uzrokuje beskućništvo, odnosno smještaj u prihvatilištu i nezaposlenosti, korisnici reduciraju socijalne veze, a time raste i vjerojatnost njihove potpune socijalne izolacije koja povratno nepovoljno utječe na izglede za zapošljavanje jer su odvojeni od izvora informacija. Hrvatski zavod za zapošljavanje nastoji na što bolji način aktivnim mjerama zapošljavanja obuhvatiti posebno ugrožene skupine, usmjeravajući se na povećanje njihove zapošljivosti kroz različite oblike poticajnog sufinanciranog zapošljavanja, prekvalifikacije, dokvalifikacije, poboljšanja vještina za traženje i zadržavanje posla i slično. Navedene mogućnosti beskućnici rijetko koriste zbog neinformiranosti, straha, pasivnosti, needuciranosti itd.
Činjenica je da većina radno sposobnih beskućnika godinama žive na relaciji integriran (rad na određeno vrijeme ili na crno, unajmljen stan/soba, relativno pozivno društva/okruženje) i beskućnik. Naime, gubitkom posla (i bez prihoda) i prestankom primanja naknade za privremenu nezaposlenost, na ostvarivanje zajamčene minimalne naknade nekad se čeka i po nekoliko mjeseci i osobi ništa drugo ne preostaje nego odlazak u prihvatilište ili prenoćište. Dužim boravkom u prihvatilištu sami prekidaju ostvarene socijalne veze, a zbog osjećaja sigurnosti koje im pruža prihvatilište pada im i motivacija.
Gore navedeni razlozi te dosadašnji rezultati stambene zajednice dokazuju opravdanost ulaganja u mlade beskućnike, te ostale radno sposobne beskućnike.
Program stambenih zajednica doprinosi razvoju inovativnih, deinstitucionaliziranih i prilagođenih socijalnih usluga na području Grada Zagreba koje će uz poboljšanje uvjeta smještaja mladih beskućnika omogućiti povećanje njihove zapošljivosti te zapošljavanje kao preduvjet za socijalno uključivanje i integraciju u život u zajednici. Bolji životni uvjeti u stambenoj zajednici, edukacija za traženje posla, poboljšanje socijalnih vještina i radnih kompetencija kroz volonterski rad, povećanje motivacije, srednjoškolsko obrazovanje te svakodnevna stručnu pomoć preduvjeti su za zapošljavanje mladih beskućnika kojim će se ostvariti krajnji cilj-uključivanje u život u zajednici. Zapošljavanje je za većinu korisnika temelj za izlazak iz začaranog kruga siromaštva i socijalne isključenosti.
Brošuru o stambenoj zajednici možete preuzeti ovdje: Brošura
IZ MEDIJA:
https://www.vecernji.hr/zagreb/mladi-beskucnici-sada-konacno-mozemo-dovesti-prijatelje-k-sebi-985871
https://magazin.hrt.hr/376399/projekt-stambena-zajednica-za-mlade-beskucnike