Humanitarno lice Splita: Žene koje kuhaju za beskućnike…

 

 

Volonterke Lana Iljadica i Lada Štefek pokrenule su akciju u sklopu koje se prihvatilištu splitske udruge MoST u godinu i pol dana doniralo 10.000 obroka

 

 

 

Dok ovo pričam, još se ježim… Strašno sam ponosna na sve one koji svakodnevno kuhaju u svojim domovima, potroše svoj novac, ulože trud, brinu se je li dovoljno, je li slano, je li slatko, je li ukusno… Doista, jedna ljubav pružena je tim ljudima. 

A ti ljudi su dvadesetak beskućnika splitske udruge MoST koje svaku večer u prihvatilištu, već više od godinu i pol dana, dočekuje topli obrok. Sve je počelo u prosincu 2011., prisjeća se naša sugovornica Lana Iljadica (47). 

Prvu večeru pripremili su navijači Torcide 2. siječnja 2012. godine, baš na Lanin 46. rođendan

– Idejna začetnica je moja dugogodišnja prijateljica Lada Štefek (49). Vidjela je da smo srodne duše, imamo ludu energiju i jedna i druga, onako smo velike… snažnih, a opet milih karaktera. I tako smo krenule s promoviranjem ideje koja je vrlo jednostavna – pomoći onima kojima je pomoć stvarno potrebna – govori Lana i nastavlja:

– Nama je bio cilj da beskućnici udruge MoST, osim što imaju krov nad glavom, dobiju i ono drugo najosnovnije, a to je hrana. 

Pozvale su sugrađane da im se pridruže, na način da se jedan dan u godini obvežu skuhati večeru za 20 ljudi. 

– Imali smo strahovito dobar odziv naših Splićana, ali i okolice (od Metkovića do Zadra, zajedno s unutrašnjosti Dalmacije). Ljudi su prepoznali iskrenost u svemu ovome – objašnjava.

Prozvali su ih “čudo pod Marjanom”, no te dinamične volonterke uvijek  ističu kako ništa ne bi mogle same i bez obzira na to koliko je neka ideja doba i plemenita, ona je neostvariva ako je drugi ne prepoznaju. Otkako su počele, sve im je nekako išlo glatko pa tako i odabir imena akcije. 

Prvih par dana beskućnici nisu vjerovali da će obroci stići. Kad bi ušle, oni bi jeli paštetu i kruh

– Pitale smo se kako ćemo ju nazvati – priča Lana i dodaje:

– Večera za pet? Pa nije večera za pet. Večera za 20? To je pak bilo predugačko. I onda je ispalo pomalo smiješno O La La! jer večere organiziraju La – Lana i La – Lada. U početku je bilo O La La 366 večera jer je prošla godina bila prijestupna, no danas smo samo O La La.

Dosad je u sklopu akcije donirano više od 500 večera ili 10.000 obroka, prvu večeru pripremili su navijači Torcide na Lanin rođendan, 2. siječnja 2012., a u 52 dana popunjeni su svi datumi do kraja prošle godine. 

– Ove 2013. nismo imali srca ostaviti beskućnike, a još  ima dovoljno ljudi koji im žele pružiti hranu i ljubav – objašnjava. Ne prihvaćaju donacije u novcu jer tako im nitko, nikada neće moći prigovoriti da su nešto uzele sebi, ali uvijek će uskočiti ako neku od večera treba prevesti do prihvatilišta jer svatko od volontera obroke kuha u svom domu i o vlastitom trošku.

– Prvih nekoliko dana beskućnici nisu vjerovali da će obroci stići. Kad bi ušle unutra, oni su jeli paštetu i kruh. Tek tamo negdje četvrti, peti dan nisu počinjali jesti, iako su paštete bile sa strane, za svaki slučaj – kroz smijeh priča Lana. A osjećaj onih koji su kuhali je, kaže, kod svih manje-više isti – velika radost što su pomogli i velika tuga nad sudbinama.

Dobitnice nagrade za najbolje volonterke Splitsko-dalmatinske županije i Ponosa Hrvatske za prošlu godinu ne vole nikoga izdvajati jer je svaka večera jednako važna, no mi ćemo ipak napomenuti da su kuhali svi – od “običnih” ljudi pa do pjevača, političara, klapa, restorana, hotela, škola, vrtića do vjerskih udruga… 

– Također je važno napomenuti kako smo ovom akcijom probudili svijest ljudi. Pa imamo frizere koji friziraju besplatno, pedikere koji rade pedikuru besplatno, čak i zubare koji im popravljaju zube besplatno – ponosno ističe Lana i dodaje kako se s vremenom akcija proširila i izvan granica Hrvatske.

– Imamo dvije male grane koje su se stvorile od O La La… Jedna je stvarno čudna jer je prešla pola Europe i završila u Španjolskoj. Ja sam dugo godina živjela u Palma de Mallorci. I tamo sam se bavila volonterstvom, jer volonter ili jeste ili niste… Tako je moja velika prijateljica ponukana našom idejom počela prikupljati hranu za potrebite u Španjolskoj. Nije to nazvala O La La, ali je u svim medijskim istupima jasno dala do znanja otkuda je ideja potekla. A imate i O La La u Rakitju – podsjeća.

U budućnosti se nadaju većem prihvatilištu, s obzirom na to da Split i cijela okolica imaju prihvatilište za samo 16 ljudi.

– Mislim da na splitskim ulicama trenutačno živi sedamdesetak beskućnika, a tu su naravno i socijalno ugroženi. Mi ćemo sigurno nešto nastaviti raditi, to nam je normalno, bilo kroz neku socijalnu samoposlugu ili ćemo nastaviti s večerama.. 

Lana Iljadica živjela je u inozemstvu 23 godine (na Karibima, Tajlandu, u Africi, Španjolskoj…), a danas radi kao gradski turistički vodič za engleski i španjolski jezik. Lada Štefek je fizioterapeutkinja u splitskoj bolnici na Križinama te izviđač već više od 40 godina. U nastavku su njihovi kontakti jer do kraja godine u O La La kalendaru još  ima slobodnih termina. Možda i vi možete pomoći. Nazovite 091 918 9137 i 095 501 5051, a na Facebooku potražite stranicu O la la ili grupu O la la 366 večera.

Osjećaj zajedništva u prihvatilištu

Doniranjem obroka stvorio se osjećaj zajedništva. U početku smo svaku večer odlazile u prihvatilište, no danas to više nije potrebno. Važno je da se svi međusobno upoznaju – priča Lana.

Preuzeto iz tjednika SuperMile

Subota, 20. 7. 2013. u 00:00    Piše: Ana Faber/SuperMila

Ivo Čagalj/PixsellDoniranjem obroka stvorio se osjećaj zajedništva